Prve pretpostavke o tome što sve ljudska djelatnost može nanijeti ozonskom omotaču objavljene su početkom 1970.-ih godina. Ozon se oštećuje u prosjeku 4-5% po desetljeću.

Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog omotača nad Antarktikom s pomoću NASA-inog satelita.

Ozonski sloj atmosfere iznad europskoga kontinenta tanji je čak 30 posto.

Tijekom veljače zaštitni sloj ozona u atmosferi iznad Staroga kontinenta počeo se ubrzano stanjivati, javljaju znanstvenici zaposleni u Europskoj svemirskoj agenciji (ESA).

Periodična stanjivanja ozona nisu ništa novo, no zabrinjava što su se počela događati češće nego prethodnih godina. Ozonski omotač iznad Europe motri se pomoću GOME-a (Global Ozone Monitoring Experiment), sustava montirana na satelit ERS-2, koji ima ugrađen spektrometar što mjeri snagu ultraljubičastog zračenja na valnim duljinama od 240 do 790 nanometara. Ozon je u tom spektru označen na valnim duljinama od 325 do 335 nanometara.

Najednostavnije rečeno,zamislite volumen zraka iznad Europe koja se nalazi u prostoru veličine 10 stupnjeva geografske širine puta 5 stupnjeva geografske dužine i koji se prostire od površine Zemlje do maksimalne visine iznad površine dokle se prostire atmosfera.Kada bi sav ozon u toj zapremnini stlačili na temperaturi od 0 stupnjeva Celzija pod tlakom od jedne atmosfere,a zatim tu količinu ozona raširili preko površine 10 x 5 stupnjeva geografske širine i dužine dobili bi sloj debljine oko 3.5 mm što odgovara vrijednosti od 350 Dobsonovih jedinica za sloj ozona iznad Europe.

Sve više dokaza govori u prilog tome da ozonska rupa nad Antarktikom ne zacjeljuje kako se to očekivalo, pa će četiri kemikalije koje su nedavno klasificirane kao manje opasne za okoliš ipak biti zabranjene.

Čini se da četiri kemikalije koje se prodaju kao bezopasne za ozonski atmosferski omotač ipak to nisu.