Zračenje sunca

Sunčevo zračenje je važan prirodni čimbenik zato jer stvara Zemljinu klimu i ima značajan učinak na čitav okoliš.Ultraljubičasti dio Sunčevog spektra ima vrlo važnu ulogu u mnogim procesima u biosferi. Ima nekoliko korisnih učinaka, ali može biti i vrlo štetno ukoliko prijeđe određenu "sigurnu" razinu. Ako je iznos UV zračenja dovoljno visok, sposobnost samozaštite pojedinih bioloških jedinki nije dovoljna i jedinka može biti znatno oštećena. To se odnosi i na ljudski organizam,pogotovo na kožu i oči.

Da bi se izbjegla štetnost izloženosti UV zračenju, uvedena je veličina UV indeks, koja bi trebala upozoravati ljude o stupnju štetnosti UV zračenja i načinu poduzimanja određenih zaštitnih mjera.

Sunčevo zračenje (slika 1) podrazumijeva ultraljubičasto (UV) zračenje, vidljivo zračenje (svjetlost) i infracrveno (IR) zračenje. Zračenje je često karakterizirano valnom duljinom, obično izraženo u nanometrima (1nm=10-9 m). Kada se opisuju biološki učinci ultraljubičasto zračenje se obično dijeli u tri spektralna područja. UV-C zračenje (100-280 nm), UV-B zračenje (280-315 nm) i UV-A zračenje (315-400 nm).