Pojam ekologija prvi put je uporabio njemački zoologist Ernest Haeckl koji je pod pojmom oekologie smatrao "odnos živih organizama u dva pravca: prema njihovom organskom i neorganskom okolišu". Sama riječ dolazi iz grčkog oikos koji znači okućnica, dom, mjesto za život. Nije slučajno što se pojam koji je prvotno značio "mjesto za život" pretvorio u pojam koji znači zaštitu okoliša ili još šire – zaštitu Zemlje, tog našeg zajedničkog mjesta za život.

Ekologija se obično definira kao znanost o odnosima između organizama i okoliša, pri čemu je okoliš kombinacija vanjskih uvjeta koji utječu na rast i razvoj organizama. Čovjek kao organizam najvišeg stupnja samim svojim postojanjem djeluje i mijenja okoliš.

Problemi kao što su zagađenje zraka, vode, kvarenje živežnih namirnica i drugi problemi u vezi s okolišem odavno su poznati, predodžbe o bolestima uvjetovanima okolišem bile su prihvaćenije nego danas. Svi ti problemi ponovo su izbili na površinu u industrijskoj revoluciji tj. u vremenu koje je obilježeno naglim rastom tvornica i nicanjem velikog broja gradova. Posljedica je toga zauzimanje velikih površina Zemlje, zagađenje zraka i vode, stvaranje otpadaka  i buke te mijenjanje izgleda okoliša. Opći napredak u uvjetima tehnološke revolucije postigao je vrlo visoku razinu industrijskih aktivnosti te vrlo visok životni standard za dobar dio stanovništva. To je sve zajedno utjecalo na okoliš. Čovjek je bio prezauzet tehnološkim napretkom te povećanjem osobnog i društvenog standarda tako da je u jednom razdoblju zanemario utjecaj na okoliš.

Tako su znatno zagađeni zrak i atmosfera (posebno u gradskim sredinama), smanjila su se područja pod šumama, došlo je do toplinskog zagađenja vode i zraka, zagrijanih raznim industrijskim otopinama.

Visoka razina kulturnog, znanstvenog i tehnološkog razvoja mora poslužiti kao osnova za razuman i harmoničan odnos između okoliša i čovjeka. Može se očekivati da će današnji sukob između tehnološkog razvoja i očuvanja okoliša biti pokretačka snaga koja će uvesti tehnologije koje će manje zagađivati okoliš.

Sve veći broj ljudi shvaća kako bez suradnje s prirodom nema opstanka ljudske civilizacije. Rođen je svjetski ekološki pokret, sa svojim organizacijama poput Greenpeace-a, raznim strankama zelenih, te ekološkim organizacijama lokalnog tipa. Jačanje snage i utjecaja svih tih organizacija, te sve veći broj pojedinaca koji sudjeluju u njima, stvara nadu da možemo optimističnije govoriti o budućnosti.

Ekologija mora biti znanost koja u sebi uključuje najbolje dijelove svih ljudskih znanja. Stoga ona mora angažirati široki spektar užih znanstvenih disciplina za dobro čovjeka i njegova opstanka na Zemlji.