Staklo čini veliki dio kućnog i industrijskog otpada prema svojoj težini i gustoći. Stakleni otpad u gradskom otpadu se sastoji od staklenih boca, staklene robe i posuđa, žarulja i drugih stvari.

Recikliranje stakla troši manje energije nego njegova proizvodnja od pijeska, vapna i sode.  Svaka tona stakla iskorištena za proizvodnju novog stakla sačuva oko 315 kg ispuštenog ugljičnog dioksida

Staklo koje je razdrobljeno i spremno za ponovno taljenje naziva se cullet.

Ponovno korištenje

Ponovno korištenje staklenih posuda je poželjnija od recikliranja, prema hijerarhiji smanjenja otpada. Boce koje se mogu ponovno puniti se koriste u mnogim Europskim zemljama i SAD-u. U Danskoj je 98% boca ponovno iskoristivo, a 98% od njih se  vrate od strane potrošača. Ovakvi sustavi su poduprti zakonima o plaćanju kaucije na boce i drugim regulativama. U nekim zemljama u razvoju, kao što su Indija i Brazil, cijena nove boce je dosta skuplja od sakupljanja i  ponovnog korištenja starih.

Sakupljanje stekla

Mjesta za sakupljanje stakla često se nalaze u blizini trgovačkih centara ili u lokalnim  odlagalištima i skupljalištima otpada. Većina kontejnera za odlaganje stakla ima odvojene dijelove za providno, zeleno i smeđe staklo. Razlog tomu je to što različite boje stakla često imaju različite kemijske sastave. Vatrostalno staklo se ne bi trebalo odlagati u kontejnere jer i najmanji djelić takvog stakla će promijeniti viskoznost tekućine u peći za topljenje stakla.



Recikliranje stakla

Staklo je gotovo idealan materijal za recikliranje, jer se može gotovo beskonačno puta reciklirati i ponovno koristiti. Korištenje recikliranog stakla za proizvodnju novih staklenih posuda pridonosi štednji energije, pomaže u proizvodnji opeka i keramike, pridonosi očuvanju sirovina, i smanjuje količinu otpada odloženog na odlagališta otpada.

Osim za proizvodnju staklenih posuda, recikliranje stakla se koristi i u drugim proizvodnjama: